Vampiri, vukodlaci, vjerovanja i virusi.

Ove godine sam Noć muzeja provela na cesti, slušajući vijesti o novom virusu koji prijeti zlokobnom epidemijom. Kako su misli mnogo kompleksnije od autoputa, tako sam odlutala u muzej uspomena i prisjetila se jedne zastrašujuće legende što mi ju je kroz kiseli osmijeh nekad davno ispričala baba po ćaći, koja je doživjela sto četvrtu i nije se bojala duhova…

U ljeto fatalne 1649. godine, brojni gradski muževi okupili su se u hrabrosti i plemenitom cilju da unište zlo što je zalutalo u Šibenik. Spodoba je, govorilo se, stizala preko Bosne s dalekog Levanta. Do ulaska u Krešimirov grad, bio je mrtav. Ili je barem u to htio uvjeriti Šibenčane. Jedne noći, pod punim su mjesecom gradski oci donijeli neizbježnu odluku.

Vampiru je trebalo stati na kraj, oduzeti  mu šansu da terorizira nevine smrtnike. Vampiru je trebalo probosti srce.

A u tu ga je svrhu najprije trebalo izvaditi iz lijesa. Nekolicina najhrabrijih okupila se iduće večeri na Mulu od Krke. Planirali su prevesti uljeza na Tvrđavu sv. Nikole i tamo zaustaviti kucanje srca tame. Kada su zvonici označili ponoć, neustrašiva družba uplovila je u tihi mrak Kanala sv. Ante.

Stigavši na odredište, podijelili su se na čuvare broda i izvršitelje zadatka. Potonji uđoše s teretom u nekadašnju tamnicu izgrađenu pri samoj površini mora. Teška vlaga natopila je kameno tkivo tvrđave. Uporan ritam i oštar zvuk kapanja činio je najširu prostoriju beskonačnim vrtlogom tame. Niti treperavo svjetlo baklji nije moglo unijeti toplinu u njedra fortice…

Prvi među izvršiteljima prišao je sarkofagu, pripremio se na sukob s nemrtvim i naglim pokretom sablje podignuo poklopac dok su ostali držali stražu, spremni na sve. Čuo se tup udarac kada je teški pokrov lijesa pao na pod. No, čudovište se nije niti pomaknulo. Nije se micalo ni kada mu je odlučnim zamahom šibenske ruke zabijen kolac od hrastovine u prsa.

Mnogo godina kasnije, u legendama se s koljena na koljeno objašnjavalo da je mrtvac bio tek običan čovjek – turski trgovac koji je obolio i umro od crne smrti. Kuge.

FAKTOGRAF

”Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji” Frane Divnića govori, pak, da je kuga prenijeta iz zaleđa kojeg su Turci okupirali. Šibenik je 1649. godine uspješno odbio najjači napad Osmanlija zahvaljujući tvrdoglavosti kojom su u vrlo kratkom vremenu utvrdili brda iznad grada, pri čemu su muškarcima pomagale žene i djeca. Iako je turskom prodiranju time povučena granica, opasnost ipak nije potpuno ugašena. Zbog toga je u grad nahrupio znatan broj izbjeglica, te je patila slobodna trgovina s Bosnom. Sve to zajedno dovelo je do loših higijenskih uvjeta i nestašice mnogih dobara, što je pak otvorilo put vlajskim poduzetnicima. Oni su, naime, povremeno odlazili među Turke u pljačku da bi potom plijen preprodavali u gradu. I, upravo je tim kanalom kuga prešla granicu koju osvajači nisu mogli. Ušla je u Šibenik.

Bolest je otkrivena kada je pala prva žrtva – jedan stari težak.

Iz knjige: ”Iako liječnici nisu vjerovali da je bio zaražen, ipak je pokopan bez uobičajenog redovnog sudjelovanja svećenstva, bratovština i puka, zbog sumnje što ju je ova bolest već izazvala. Dan nakon težakove smrti otkrivena je zaraza na više mjesta u gradu, jer su u više kuća donesene stvari opljačkane u Turaka. Još više se proširila zbog okupljanja puka, jer se tih dana slavio blagdan Presvetog Trojstva, određen kao sajamski dan u gradu; održavali su se pučki skupovi, plesovi, viteška natjecanja, trke i regate. Raspirila se još više zbog jedne nastrane ludosti pomamljenog prostoga puka, koji, vidjevši toliku smrtnost, nije htio vjerovati da ta potječe od razbuktale zaraze, nego je tvrdio da to onaj stari mrtvi težak ustaje noću iz groba i ubija ljude. (Jer taj je neuki puk vjerovao da neki mrtvaci ponovno oživljeni ili obuzeti zlim duhovima ponekad ubijaju ljude, a ti se na materinjem jeziku zovu vukodlaci).”

Bilo kako bilo, jedna od najrazornijih zaraza povijesti te je noći stigla u Šibenik. Poharala je i desetkovala tada najveći dalmatinski grad oduzevši mu 85% stanovništva i ostavivši ga u velikoj gladi. Šibenik je u nekoliko stoljeća srednjeg vijeka pretrpio desetak naleta kuge, ali se od tog kobnog ljeta 1649. demografski nikada nije oporavio.

20180628_204055-01

Nego, di ste vi bili za Noć muzeja?

V.

 

* na fotkama: Tvrđava sv. Nikole

** slika grada u naslovu: Jakob Alt, Piazza Grande mit der Domkirche von Sebenico, 1841.

2 thoughts on “Vampiri, vukodlaci, vjerovanja i virusi.

Add yours

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: