Oprez v. Strah

Crtica o oprezu i strahu. #stayhome #keepcalm

Sloboda u doba korone

Ovih dana razmišljam o stravičnoj tendenciji sve jačeg stezanja slobode kroz izvanredne propise, te kontempliram o traženju i propitkivanju njenog postojanja u mojoj i dušama bližnjih mi. Za to vrijeme, evo se Ona upravo velikodušno i nadasve tvrdoglavo u meni budi.

Rad u doba korone ilitiga future now?

Da ne popujem, skratit ću: o korona virusu kao laik i društveno odgovorna građanka mogu reći samo da slušate preporuke Nacionalnog kriznog stožera, te da cijenite medicinsko osoblje i tete u dućanima. Ostanimo doma, ostanimo pribrani i ostanimo savjesni. No, o izazovima remote rada znam ponešto pa dijelim par savjeta za lakše preživljavanje 'samovanja'.

Ispod Sunca Tuniškog ~ dio III.

...promatrala sam lice žene što je sjedila pored mene. Bila je nižeg rasta, vrlo oštrih crta lica i tamnih obrva što su joj uokvirile duboke oči na licu izboranom od sunca, pijeska i vjetra. Svirala je odlučno kao da mi govori koliko su opterećenja nas povlaštenih besmislena i smiješna kada se samo malo osvrnemo oko sebe. I tako sam nastavljala pljeskati u zadanom ritmu usprkos umoru i u inat potencijalnoj uštogljenosti koju možda stječem negdje po putu…

Ispod Sunca Tuniškog ~ dio II.

Definirana Sredozemnim morem s jedne strane i Saharom s druge strane, obala Berbera omađijala me osjećajem ulaska u zaboravljenu pustolovinu bogate prošlosti i fantastične prirode. Kažem zaboravljenu jer uobičajena asocijacija na Tunis ostaje iza rampe luksuznog rizorta i koncentrira se na nepregledne zlatne plaže koje oplakuje topli azurni Mediteran. Pa ipak, Tunis je dio nekadašnje rimske provincije Ifriqya (Afrika) osnovane 703. godine po Kristu, po kojoj je cijeli kontinent kasnije dobio ime. To ga uvelike čini riznicom povijesti, a čitavo područje baštini nevjerojatne rezultate bigbengovskih sudaranja kultura, običaja, vjera i plemena.

Ispod Sunca Tuniškog ~ dio I.

Godina je 2010., sredina prosinca. Zima u punom jeku na sjevernoj hemisferi. Ali, jedno proljeće ne mari za kalendar dok iskri na obalama Sjeverne Afrike. Arapsko proljeće ziba se u svojoj kolijevci Tunis.

Vampiri, vukodlaci, vjerovanja i virusi.

Ove godine sam Noć muzeja provela na cesti, slušajući vijesti o novom virusu koji prijeti zlokobnom epidemijom. Kako su misli mnogo kompleksnije od autoputa, tako sam odlutala u muzej uspomena i prisjetila se jedne zastrašujuće legende što mi ju je kroz kiseli osmjeh nekad davno ispričala baba po ćaći, koja je doživjela sto četvrtu i nije se bojala duhova...

Moskovski realizam I/III

Dok je rijeka Moskva odlučno jurila svjetlima Kremlja u daljini, zaista nisam bila sigurna radi li se tu o nekom bulgakovljevskom nezemaljskom iskušenju gdje trebam odbiti razgovor sa strancima, ili je to možda sjajna slamka spasa u ovoj hladnoj tihoj noći...

Blog at WordPress.com.

Up ↑