ŠIBENIK, XII. 2019.
Božić u Šibeniku sadržajniji je i topliji od svakog filma, pa i od Love Actually.
Kućanstvima se širi težak miris tamjana i intenzivan miris bakalara umisto slađahnih aroma cimeta. Borić se kiti tek na Badnjak, a prognoza je daleko od bijelog Božića. Dida Mraz se ne dočekuje keksima i mlijekom, već zdravicama u sitnim jutarnjim satima. Kod nas familije uglavnom ne odmotavaju darove pjevajući oko kamina, nego se oko stola takmiče u zbijanju šala na svačiji račun pri čemu nitko iznad 3 godine starosti nije pošteđen. Gradom se šetaju prelijepi ljudi, sređeni i nasmijani, suštinski lagano čangrizavi i inatljivi dok škicaju štekate ispod sunčanih naočala ne bi li našli svoje misto pod suncem i snimili koga ima. Najjača (ali ne jedina) svirka Adventure su Fenixi i usto nam je gradu rođendan.
Svega tu ima – čitave lepeze odnosa od lažnog sjaja i malograđanske kurtoazije do pravih suza radosnica i najdubljih životnih mudrosti prilikom blagdanskih susreta. Praznici su nam taman kakav nam je i Šibenik. A on je sve; i crno i bijelo, i alfa i omega, i nježan i grub, i avangardan i konzervativan. Grad kojeg njegove suprotnosti čine unikatnim gorućim spojem vizionarskih ljudskih vrijednosti i nazadnih društvenih trendova. Nerijetko me umara i nervira, uvijek mi nedostaje, a nikad nikad baš nikad ga ne poričem i ne puštam.
Sritni blagdani, najdraži grade moj!
Tvoja V.
(Hvala Luki Matačiću za fotku)