In Ghent ~

Ghent (Belgium), XI. 2019.

Briselski vikendi su nekad sivi, nekad žuti, ali često stvoreni za izlet u neki od obližnjih gradova. Tako smo se kolegica/prijateljica/partnerka za Primark Nika R. i ja uputile jedne subote na Gare-Centrale, uzele kartu po vikend tarifi jeftinijoj 50% od regularne i ponijele Pret A Manger kavu na vlak za Ghent.

Ušuškan na sjeverozapadu Kraljevine Belgije, Ghent je svoj procvat doživio negdje u 14. stoljeću. Tada jaka trgovačka metropola srednjeg vijeka, danas je sveučilišni centar i jedna od najbajkovitijih destinacija u Europi. Premrežen je kanalima koji ga spajaju sa Sjevernim morem, a na čijim obalama mirišu vafli i ugodan ugođaj sretnih završetaka. I to ne onih kao što se mogu naslutiti ponegdje u Amsterdamu…

Od gentskog željezničkog kolodvora do centra grada ima svega pola sata hoda i to samo pravo, no – slučajno ili namjerno – mi smo skrenule s puta i završile u opuštenom i pomalo hipsterskom koncept restoranu/kazalištu/kinu/galeriji Vooruit. Ovaj povijesni kompleks, centar umjetnosti i festivala, izgrađen je u drugom desetljeću 20. stoljeća kao simbol socijalističkog pokreta. Njegovo ime u prijevodu znači ‘naprijed’, a odražava zaštitu radnika od nestabilnosti kapitalizma. Jedan takav kompleks osmišljen i realiziran u gradu koji je privlačio možda i najsurovije kapitaliste samo nekoliko stoljeća ranije kada je kao lučka prijestolnica vladao trgovinom Europe, vrlo je zanimljiva igra sudbine.

Bilo kako bilo, hrana je tipično pomodna u smislu organski uzgojene mente križane sa đumbirom i zaslađene anđeoskim suzama, te lepeze focaccia sa pestom svježe dopremljenog iz Genove na krilima golubice s maslinovom grančicom iz koje kao voda na zahtjev teče djevičansko maslinovo ulje. Ok, malo se šalim, ne zamjerite mi – imam i ja BioShop člansku iskaznicu. No, u svakoj šali pola istine. Ipak, sve u svemu, mi smo se najele i nauživale ambijenta, stoga mogu preporučiti Vooruit kao cool mjesto za predah.

Ghent je maleni burg s grandioznim gotičkim katedralama i zgradama, a sve vrvi biciklistima, riječnim pticama i posjetiocima. Gentske znamenitosti zaista su brojne, iako se radi o gradiću kojeg je moguće obići u samo jedan dan. Dapače, ljudi često kombiniraju posjet Ghentu s izletom u Brugge koji je udaljen još kratku vožnju vlakom.

Između ostalog, prošetasmo se do Gravensteena, flamanskog srednjovjekovnog dvorca koji je možda nadahnut svojim križarskim rođacima. Njegove oštre linije sasvim su sigurno budile veliko strahopoštovanje suvremenika gentskog zlatnog doba. Kao, uostalom, i ostatak Ghenta. Usprkos svoj čarobnoj impresiji koju danas Ghent izaziva u jednog putofila kao što sam ja, ne mogu se oteti mislima o tadašnjem stanju kmetova, pa zatim belgijskih kolonija i, naposlijetku, radničkih (nepostojećih) prava na čijim su leđima zapravo podignute sve ove vješto i zaista maestralno izvedene arhitektonske kreacije.

Od pustog hodanja i razmišljanja, čovjeku padne cukar. Pošto smo posjetile pitoresknu kućicu kojoj sam zaboravila porijeklo i namjenu, ali zapamtila njenu auru doma za patuljke u kojem sjedi vještica (zaista, susrele smo ju dok je provjeravala newsfeed), put nas je doveo ravno pred vrata prve gentske slastičarne. Tamo smo probale tradicionalni gentski slatkiš – Cuberdon. Po pitanju tog čudnog želeastog čovječuljka ili njegovog nosa nemam mnogo za reći, osim da mi se zalijepio za zube. Sladak je i interesantan za probati, te podigne razinu šećera u krvi, to da. Ali, nije ni do gležnja čokoladi koju smatram nespornom pobjednicom belgijskih delikatesa.

Dan smo na kraju završile u nekadašnjem trgovačkom središtu pošte na trgu Korenmarkt. Jednostavno nazvan De Post, ovaj prostrani otvoreni prostor sa staklenim krovom i originalnim umjetninama na antiknim zidovima, te kvalitetnim buticima i tržnicom hrane, pravi je primjer principa staro-susreće-novo. A zatim, nakon jednog toplog kafanskog predaha, Nika i ja se uputismo prema Bruxellesu.

Ghent ću jednostavno opisati kao gradić koji toliko podsjeća na magiju i Hogwarts da maltene čujete melodiju Harry Pottera kada prvi put dođete na trg katedrale St. Bavo. I, preporučujem ga svakome tko ima dan slobodan u Belgiji jer, znate već – a fairytale town is everybody’s f***ing thing.
(Znate iz kojeg filma je ovo parafrazirano? Saznajte 😉)

Voli vas V.