Prije nekoliko mjeseci, dok je život još bio obilježen slobodom kretanja i druženja, kroz vjetrobransko staklo gledala sam strme makadamske serpentine Rumije koje su me vodile u Međureč.
Ne može jedna guzica na dvi’ stolice
Te nedjelje, 14.12.2012., ručali smo u Klubu na katu jedne zgrade blizu Trga, gdje se jede na poziv. Klubu čega? Nisam sigurna, a ni lozinke se više ne sjećam baš jasno. Ali sjećam se ispunjavajuće atmosfere krležijanske kavane, slobodne od namontiranih njuški i napuhanih glavešina, u kojoj se intelektualci iz raznih sfera života okupljaju oko domaćih jela, francuskih vina, te svjetskog sporta, kulture i mrvicu politike.