Siječanj, 2023. Ne zalažem se za stav da dolazak bebe znači zatvaranje u četiri zida i okončanje putovanja. Uz pretpostavku da je zdravlje okej, zapravo sve ovisi o afinitetima roditelja. Dakako, nezaobilazno je prilagoditi očekivanja s poštivanjem novih okolnosti. U suprotnom, može doći do ozbiljnih frustracija. Povodom mog rođendana, a nakon prvotnog šoka i perioda… Continue reading Regent Porto Montenegro i prvi put s bebom u hotelu
Veljača je u Hrvatskoj mjesec karnevala i krafni, posljednjeg ludila pred korizmeno doba kada se pokornički odričemo ulja, brašna i šećera. Što je daleko od poante četrdesetnice, ali nema veze... ništa novo. Prepustivši se tako običajima, neki dan sam doručkovala bombastičnu krafnu sa čokoladom. Prstima kidajući komadić po komadić, svaki sam zalijevala toplim čajem. Tako… Continue reading Fricassèe iz Tozeura, Tunis
Hamburg, 2022. Bilo je to jedne večeri početkom lipnja, ni po čemu posebne, na skoro kilometar dugoj aleji zabave: Die sündigste Meile der Welt. Nekad su se tu izrađivali konopi velikih jedrenjaka pa odatle i ime - die Reeperbahn. Tamo sam na zidu toaleta našla inspo za tapetu našeg gostinjskog kupatila. A warm welcome to… Continue reading Svetac i Grešnik na Elbi
Početkom ove godine imala sam priliku da budem gost na zanimljivoj večeri dizajniranoj s ciljem uparivanja čaja i hrane, a otvorenoj tradicionalnom japanskom ceremonijom čaja. Sedmodnevna serija ovih gastro i wellness događaja, s fokusom na kulturu ispijanja čaja, objedinjena je pod nazivom Balkans Tea Week u režiji britanske grupacije The Tea Group, te je na… Continue reading Balkans Tea Week 2022
... pomorska osvajanja, često nepredvidiva i uvijek dugotrajna, obilježila su ne samo gospodarstvo i arhitekturu kraljevine, već i esenciju portugalske nacionalne emocije, jednom neprevodivom riječju – saudade.
Probudila sam se ukočena zbog neprirodnog položaja u kojem sam provela noć. S bolovima u vratu, provjerila sam vrijeme kroz prozor i vrijeme na ekranu pored glave. Bilo je 7 ujutro, a sunce je pržilo pustinju nekoliko stotina kilometara ispod nas. Zamišljeno sam pratila putanju našeg putovanja na monitoru sjedala pored sebe dok je stjuardesa koncentrirano servirala doručak uz kavu. Noćni letovi uvijek su dobra ideja, ali naporna realizacija.
Potom sam započela spust u ono što mi se tada činilo kao bezdan...
Rijeka Tara zbog svoje je bistrine i pitkosti poznata kao suza Europe. No taj nadimak dobio je još jednu dimenziju dok sam osjećala zahvalnost što živim u mirnoj ujedinjenoj Europi...
Prije nekoliko mjeseci, dok je život još bio obilježen slobodom kretanja i druženja, kroz vjetrobransko staklo gledala sam strme makadamske serpentine Rumije koje su me vodile u Međureč.
...promatrala sam lice žene što je sjedila pored mene. Bila je nižeg rasta, vrlo oštrih crta lica i tamnih obrva što su joj uokvirile duboke oči na licu izboranom od sunca, pijeska i vjetra. Svirala je odlučno kao da mi govori koliko su opterećenja nas povlaštenih besmislena i smiješna kada se samo malo osvrnemo oko sebe. I tako sam nastavljala pljeskati u zadanom ritmu usprkos umoru i u inat potencijalnoj uštogljenosti koju možda stječem negdje po putu…
Definirana Sredozemnim morem s jedne strane i Saharom s druge strane, obala Berbera omađijala me osjećajem ulaska u zaboravljenu pustolovinu bogate prošlosti i fantastične prirode. Kažem zaboravljenu jer uobičajena asocijacija na Tunis ostaje iza rampe luksuznog rizorta i koncentrira se na nepregledne zlatne plaže koje oplakuje topli azurni Mediteran. Pa ipak, Tunis je dio nekadašnje rimske provincije Ifriqya (Afrika) osnovane 703. godine po Kristu, po kojoj je cijeli kontinent kasnije dobio ime. To ga uvelike čini riznicom povijesti, a čitavo područje baštini nevjerojatne rezultate bigbengovskih sudaranja kultura, običaja, vjera i plemena.
Godina je 2010., sredina prosinca. Zima u punom jeku na sjevernoj hemisferi. Ali, jedno proljeće ne mari za kalendar dok iskri na obalama Sjeverne Afrike. Arapsko proljeće ziba se u svojoj kolijevci Tunis.
vebeway 