Ovih dana razmišljam o stravičnoj tendenciji sve jačeg stezanja slobode kroz izvanredne propise, te kontempliram o traženju i propitkivanju njenog postojanja u mojoj i dušama bližnjih mi. Za to vrijeme, evo se Ona upravo velikodušno i nadasve tvrdoglavo u meni budi.
Da ne popujem, skratit ću: o korona virusu kao laik i društveno odgovorna građanka mogu reći samo da slušate preporuke Nacionalnog kriznog stožera, te da cijenite medicinsko osoblje i tete u dućanima. Ostanimo doma, ostanimo pribrani i ostanimo savjesni. No, o izazovima remote rada znam ponešto pa dijelim par savjeta za lakše preživljavanje 'samovanja'.
Ove godine sam Noć muzeja provela na cesti, slušajući vijesti o novom virusu koji prijeti zlokobnom epidemijom. Kako su misli mnogo kompleksnije od autoputa, tako sam odlutala u muzej uspomena i prisjetila se jedne zastrašujuće legende što mi ju je kroz kiseli osmjeh nekad davno ispričala baba po ćaći, koja je doživjela sto četvrtu i nije se bojala duhova...
vebeway 