Ove godine sam Noć muzeja provela na cesti, slušajući vijesti o novom virusu koji prijeti zlokobnom epidemijom. Kako su misli mnogo kompleksnije od autoputa, tako sam odlutala u muzej uspomena i prisjetila se jedne zastrašujuće legende što mi ju je kroz kiseli osmjeh nekad davno ispričala baba po ćaći, koja je doživjela sto četvrtu i nije se bojala duhova...
Pa... kakva je & zašto baš - Moskva.
"I, kakva je Moskva?" pitanje je na koje teško nalazim jednostavan odgovor. Čak i ja. Posebno ja.
Dok je rijeka Moskva odlučno jurila svjetlima Kremlja u daljini, zaista nisam bila sigurna radi li se tu o nekom bulgakovljevskom nezemaljskom iskušenju gdje trebam odbiti razgovor sa strancima, ili je to možda sjajna slamka spasa u ovoj hladnoj tihoj noći...
Problem aktualne situacije jest činjenica da je uopće došlo do okolnosti uslijed kojih se polemizira oko opravdanosti počinjenja teškog kaznenog djela do kojeg nije ni trebalo doći.
SRETNA NOVA GODINA! ... ovaj tekst nije putozapis o sjajnoj Moskvi. Taj tek slijedi.
Božić u Šibeniku sadržajniji je i topliji od svakog filma, pa i od Love Actually...
Premrežen je kanalima koji ga spajaju sa Sjevernim morem, a na čijim obalama mirišu vafli i ugodan ugođaj sretnih završetaka. I to ne onih kao što se mogu naslutiti ponegdje u Amsterdamu… jer a fairytale town is everybody’s f***ing thing. Gentizam 😉
Posao, hobiji, studiji, privatne veze, društvena dešavanja, milijuni knjiga i filmova, informacija, zdravog življenja, izbora... sve su to privilegiji glasnog društvenog sloja kojem, hvala Bogu, u ovom svijetu pripadam i ja. No privilegiji su uvijek i tereti, što se danas često - namjerno ili ne - zaboravlja.
Dok smo u Bruxellesu čekali polazak, uz espresso sam uživala u vaflu s jagodama i orašćićima, te u potpunosti predosjećala spokoj i inspiraciju koji će me uskoro dočekati s morskim zrakom Antwerpena.
Sve se talijanske grandece natječu koja je druga najbolja u hrani jer prvo mjesto pripada njoj... Bologna.
Kao rođena Šibenčanka, dijete starog i nekad moćnog dalmatinskog velikana, prepoznajem težinu svakog kamena položenog u palače, crkve, trgove i ulice ovog bisera. I znam da je to mnogo više od dobrog materijala za lajkove na društvenim mrežama. Dobar je to materijal, dragi moji, za vječnost.
vebeway 