Premrežen je kanalima koji ga spajaju sa Sjevernim morem, a na čijim obalama mirišu vafli i ugodan ugođaj sretnih završetaka. I to ne onih kao što se mogu naslutiti ponegdje u Amsterdamu… jer a fairytale town is everybody’s f***ing thing. Gentizam 😉
Posao, hobiji, studiji, privatne veze, društvena dešavanja, milijuni knjiga i filmova, informacija, zdravog življenja, izbora... sve su to privilegiji glasnog društvenog sloja kojem, hvala Bogu, u ovom svijetu pripadam i ja. No privilegiji su uvijek i tereti, što se danas često - namjerno ili ne - zaboravlja.
Dok smo u Bruxellesu čekali polazak, uz espresso sam uživala u vaflu s jagodama i orašćićima, te u potpunosti predosjećala spokoj i inspiraciju koji će me uskoro dočekati s morskim zrakom Antwerpena.
Sve se talijanske grandece natječu koja je druga najbolja u hrani jer prvo mjesto pripada njoj... Bologna.
Kao rođena Šibenčanka, dijete starog i nekad moćnog dalmatinskog velikana, prepoznajem težinu svakog kamena položenog u palače, crkve, trgove i ulice ovog bisera. I znam da je to mnogo više od dobrog materijala za lajkove na društvenim mrežama. Dobar je to materijal, dragi moji, za vječnost.
Dan započinje ranojutarnjom yogom uz metronom cvrčaka, a završava mesnim nareskom s pomama koje su slane jer su oprane u moru. Ostatak dana promatraš pauka veličine Mjeseca (ili Mjesec veličine pauka, ovisno odakle ga gledaš) kako plete paučinu, kuhaš i pereš suđe sa susjedima iz kampa, razmjenjuješ iskustva i planove, šutiš dok se u ljepoti samoće njišeš u hemoku ispod masline, spuštaš se do mora, plivaš, čitaš, jedeš breskve koje su slane iz istog razloga kao one pome gore, i paziš da piješ dovoljno vode dok se sunčaš u podne ispod borića.
Ako se Mediteran proteže od najjužnije masline do najsjevernije palme, ovaj komadić tla sigurno je samo njegovo srce iz kojeg teče blagoslovljeni plod vinove loze začet vjetrom i oplođen suncem.
APRIL 2019. Uživala sam u ljepoti mediteranskog krajolika poput drevnih božanstava koja su ga nekoć nastanjivala.
A Day in Virpazar is a day of green and a day of blue, A Day in Virpazar is a day for me and you, A Day in Virpazar is yet another way to rejoice in a saturday of a moody may. ♡ // may 25th 2019 ~ https://www.instagram.com/valentina_beg/
Te nedjelje, 14.12.2012., ručali smo u Klubu na katu jedne zgrade blizu Trga, gdje se jede na poziv. Klubu čega? Nisam sigurna, a ni lozinke se više ne sjećam baš jasno. Ali sjećam se ispunjavajuće atmosfere krležijanske kavane, slobodne od namontiranih njuški i napuhanih glavešina, u kojoj se intelektualci iz raznih sfera života okupljaju oko domaćih jela, francuskih vina, te svjetskog sporta, kulture i mrvicu politike.
The emptiness which surrounded us seemed monstrously hostile. I couldn’t spot the line between land and ocean since everything looked merely like a dark void, absorbing light from my vision. The blackness of this forsaken desert gave me the impression that we were literally in the middle of nowhere. The stars, per contra, shined stupendously bright and cheerful. Hence I decided to look up, instead of around.
24. II. 2019. Vikend posljednji, mjeseca drugog, ljeta Gospodnjeg 2019., bit će zapamćen po orkanskim naletima bure koji su kidali stabla, zatvarali mostove i razdirali kosti. Bura stoljeća upisala se u povijest udarima od nezapamćenih 176 km/h. Pa ipak, nije prestrašila zaljubljenike u trčanje koji su u nedjelju u 9:00 sa Splitske rive istrčali u… Continue reading ST21
vebeway 