Na rubu // Kanjon Međureč

2. VIII. 2020.

KANJON MEĐUREČ, PLANINA RUMIJA (CRNA GORA)

~ Zureći u ponor čulâ utrnutih od straha, nepomično sam slušala uragan misli koje su hitno i bezuspješno pokušavale naći osigurač u datom trenutku. Zatim se, kroz sve dalju jeku tog kaosa, počela jasno razabirati uzbuđujuća radost izlaganja nepoznatom, u korak praćena spokojnom radošću prepuštanja istome. Čula su se vratila oštrija nego li samo taj jedan dah ranije, a strah je nijemo prepustio kormilo odlučnosti i adrenalinu. Prekoračila sam jezivu prirodno stvorenu ogradu od nekoliko kamenih gromada što su nas dijelile od 30-metarske vertikale. Prve u kanjonu i moje prve u životu. Potom sam započela spust u ono što mi se tada činilo kao bezdan.

Svi ljubitelji prirode i esktremnih sportova potvrdit će da “nije dobro previše razmišljati”. Na primjeru ilustrirajući; kada produljava vrijeme između prvog pogleda na dubinu i samog iskoraka u tu dubinu, čovjek ulazi u potragu za objašnjenjem onoga što u tom trenutku prvi put vidi. No, budući da to radi u terminima već viđenoga, nedostižna spoznaja ustupa mjesto paralizirajućem strahu.

To je sretnija varijanta jer, s druge strane, preduga potraga za objašnjenjem s previše misli može uzrokovati patnju. Patnja je mnogo gora od straha i (za razliku od njega) opasna.
Utoliko je u okvirima ekstremnih avaturističkih izleta, a za potrebe maksimizacije užitka – pa ponekad čak i sigurnosti – stvarno istina da ne treba previše razbijati glavu.

Međutim, ja upravo u segmentu upoznavanja i preskakivanja vlastitoga uma vidim najveći izazov. Veći i od samog previsokog skoka u klaustrofobični bazen tamne planinske rijeke. Nije tajna da sam overthinker pa će neki možda i s pravom reći da je ovo suvišno, ali poseban mi užitak i bitnu svrhu pričinjava odlijepiti se od tla upravo kada vidim, znam, procesuiram i strahujem od onoga što me čeka. Baš usprkos tome što me čeka. Bez patnje, bez panike i bez prisile.

Strah je dobar.

Poznavanje straha još bolje.

Prepoznavanje njegove opravdanosti najbolje.

O tome se radi. To me gradi. 🙂

Za canyoning turu uz stručno vodstvo kroz kanjon Međureč veliko hvala vještim poznavateljima terena i vrsnim zafrkantima, duetu Black Stone Canyons iz Bara!

A nakon sedmosatnog probijanja kroz krš i vodu, okrjepnih potrebe utažili smo u autentičnom šarmu gazdinstva Ethno Escape Village Međureč, o kojem sam već pisala i koje opetovano toplo preporučam!

I za kraj, napomena materi:

iako na prvi pogled može djelovati malo suludo, barem budi sigurna da ništa nije nepromišljeno. Stoga ne brini! ❤😉

Voli vas V. 😘