#crtica: Međureč, Rumija (Montenegro)

Prije nekoliko mjeseci, dok je život još bio obilježen slobodom kretanja i druženja, kroz vjetrobransko staklo sam gledala strme makadamske serpentine Rumije koje su me vodile u Međureč.

Planina Rumija u svom je kršu još čuvala akumuliranu sparinu što je pekla minulog ljeta. Surovost kamena i suha vegetacija uspješno su skrivale tajne kanjona nalik na pustinjsku oazu. Ipak, plan tog jesenskog dana nije uključivao adrenalinske avanture koritima sušom osiromašenih riječnih brzaca, već one gastronomske u domaćinstvu Ethno Escape Village Međureč.

Društvo se polako okupljalo te smo se spustili nekoliko metara od verande na izvor. Pošto smo se rashladili mrzlom krškom vodom, vratila sam se gore u istraživanje imanja. Novija kuća, premda veoma ugodna, nije me dugo zadržala. Nestrpljivo sam krenula ka onoj starijoj. Preko puta otvorene kuhinje gdje smo pripremali hranu, našla sam se ispred niskih vrata u kamenom zidu. Pored je ležala sjekira i drveni stolac, te vreća ugljena za roštilj i peku. Morala sam sagnuti glavu kada sam prelazila prag stare kuće, a zatim sam se našla u hodniku koji povezuje ostavu, dvije sobe i dnevni boravak. Obnovljeni prostor među svojim kamenim zidovima baštinio je štih nekih davnijih pa i grubljih vremena. Krenula sam prema kaminu iznad kojega je visjela slika.

Okvir je čuvao trenutak slikarskom vještinom izrezan iz vremena. Prikazivao je čovjeka na magarcu, obojica žilave fizionomije i odrješita karaktera. Oko njih prostirala se sila planine dok su hodali zagrljeni njenom strmom provalijom s jedne i oštrom liticom s druge strane. Nosili su teret, vjerojatno hranu za prodaju na neki od udaljenih gradskih trgova, možda dolje pored morske luke. Zamislila sam težak život što se ocrtavao u čovjekovim dubokim borama. Vjetrovi, zime i ljeta Rumije na njemu su ispisali svoje zakone po kojima se tada živjelo. No, moje promatračke oči ispod gustih su brkova nazirale blagi osmijeh koji je odavao neumoran prkos. On je vlasniku i njegovom tovaru pomagao nositi breme na leđima iz dana u dan. Zamislila sam se nad vlastitim mislima, koje su mi teretno pritiskale srce. Ovdje im neću davati prostora, a i vremenski odmak govori mi da je njihova svrha drugačija. Međutim, toga dana okvir mi je uputio jasnu poruku. A osim razgovora između mudrog okvira  i moje glave, u prostoriji se čulo još samo pucketanje vatre ognjišta i prigušen smijeh društva za vanjskim stolom. Tragom glasova, prišla sam plavom prozorčiću. Kroz grm loze koja je osiguravala intimu promatraču iza prozora, vidjela sam nasmijana lica i radost okupljenih oko trpezarije. Vremena od kad je čovjek na magarcu prkosio siromaštvu do tog dana kada se postavljalo pitanje tko će što za aperitiv mnogo su se promijenila. Ali ljudska ćud, naši strahovi, potrebe, čežnje pa i veselja – ne. Izašla sam uzeti svoj aperitiv, a zatim pomoći u pripremi ostatka gozbe.

Fotografije će najbolje prepričati gastronomsku stranu tog vrućeg jesenskog dana, stoga im tekst ovdje ustupa mjesto. No najprije želim zahvaliti obitelji Količić na prekrasnom gostoprimstvu uz želju da pamdemija što prije završi kako bismo mi što prije mogli opet zajedno jesti.

U blizini domaćinstva Ethno Escape Village Međureč nalazi se kanjon istog imena. Kanjon Međureč jedan je od pet kanjona Barske općine. U kanjonima, njihovim klisurama, vodopadima, brzacima i dubinama živi fantastična priroda oblikovana isključivo vjekovnim silama prirode. Društvo joj čine obećanje prvoklasne adrenalinske avanture i iskonsko ubrzavanje krvotoka u žilama putnika namjernika. Pri tome je, naravno,  obavezno stručno vodstvo i odgovarajuća oprema. Više o tome možete pogledati na videu Turističke organizacije Bar.

Ethno Escape Village Međureč pronađite na Instagramu, gdje se nalaze i detalji o rezervacijama. Blizina netaknutog veličanstva divljine, gorske pustolovine, pregršt drumskih i kozjih stazica za istraživanje, pogled na more nekoliko kilometara udaljeno i izvrsna domaća hrana spremljena po mjeri samo su neki od razloga zašto prihvatiti zov ovog mjesta na čari eskapizma kojeg nosi u imenu.

Čuvajte se i do čitanja,
vaša V. 🙂