Vratiše se laste

CORONA CRISIS, tjedan IV.

Već s prvim danom proljeća, u naš su ulaz stigle lastavice. Nisu zakasnile niti dana, premda se samo proljeće neko vrijeme prevrtljivo nećkalo dolazeći i odlazeći.

U Podgorici je uveden policijski sat svake večeri od 19 sati do idućeg jutra u 5. Vikendom od 11 sati do 5 ujutro. Od danas je na snazi zabrana kretanja javnim površinama za više od jedne osobe. Moj dnevni ritam nije mnogo promijenjen, o radnim navikama već sam i pisala. No, prilikom nužnih (i, naravno, pojedinačnih socijalno distanciranih) rekreativnih aktivnosti ranim jutrima i predvečernjim sutonima, primjećujem promjenu u dnevnom ritmu grada. Dok su ulice puste, automobili parkirani, a lokali zatvoreni i kvartovi tihi, grad ipak nastavlja živjeti. Ali na nekoj drugoj vibraciji. Morača pod podgoričkim mostovima buja kao i uvijek kada se Sunce primiče Zemlji otapajući joj pritom bijele snove planinskih vrhova. Čujem tu bujicu nezaustavljive snage koja juri Skadarskom jezeru u miran plov. Cvijeće u zabranjenim parkovima bojama blaženo rasplamsava asfalt i ruga se okolnim kavezima od armiranog betona. Drveće se budi pod otvorenim prozorima zgrada. Dok njegova pelud izaziva kihanje nedužnim alergičarima, prešutna se nelagoda javlja u prestravljenim grupicama što tobože frajerski prkose pandemiji. Inače, zbog takvog mačizma pumpe više ne prodaju kavu. Iako mi potonje teško pada jer je coffee to go jedna od mojih omiljenih kava, pronalazim neočekivano predivan red u ovom nadasve nevjerojatnom neredu.

Čitam po stranicama koje još uvijek pratim kako urbanim površinama ponovno ovladavaju životinje. U Zagrebu se viđaju patke, ježevi i sove. Do nedavno sam to smatrala privilegijom Novog Zagreba i Podsljemenske zone. U Budvi je viđena kuna, ne valuta. Oxfordom šetaju bezbrižne lisice u društvu svojih mladunaca, Japan zauzimaju jeleni, a Tajland majmuni. U Podgorici, čujem ih, stabla zvone od cvrkuta ptica, a onda ih noću zamijene psi svojom vrckavom galamom kao nekad noćni provodi dnevnu vrevu. Izgleda da je Freddie opet bio u pravu. Show must go on.

Internet vrvi tekstovima o smislu, zavjerama, radu na sebi, iskorištavanju ovog vremena za napredak i boljitak, buđenje svijesti. Jedni laju, drugi mjauču, treći samo osuđuju. Zato, mimo obaveznog za posao, više i ne pratim.

Istina, i sama koristim dane na kauču da završim dugo odgađani tečaj te upravo upisujem drugi. Ne vidim ništa sporno u osobnom rastu i raspolaganju svojim vremenom na pravi način. Međutim, čime se zapravo ta ispravnost mjeri? Rekla bih zdravljem. Tijela. Duha. Više od svega veseli me kuhanje, briga o biljkama i trening. Koliko god ulažem u sebe, i nastavit ću, ipak si ne želim postaviti pa zatim upasti u zamku da postanem projekt. Nije vrijeme za skrivanje u toksičnoj pozitivnosti ni popularnoj ambiciji kojom su nas moderna duhovnost i plastični uspjesi zatrovali. To je negiranje stvarnosti. Koja je takva kakva je, život je surovih i prilično jednostavnih zakona, zube triba stisniti i ovo prigrmiti. S osmjehom ili u suzama, nije važno. Važno je preživjeti. Tjelesno, duhovno, materijalno i moralno. Jedina stvar koju bi zaista bilo glupo sada ne spoznati jest vrijednost zdravlja. I to, kao pripadnica generacije koja je fizički relativno u redu, naglasila bih – mentalnog zdravlja.

IMG_20200406_195036_239

Svijet je jasan i neuvijen. Ako vani nema buke prometa i užurbane gradske nervoze, čuješ ptice kako ćakulaju i svađaju se u krošnjama stabala. Ako je cesta prazna, mačka će ju prijeći. Kada stigne proljeće, doći će lastavice. A jedina vrsta na planeti koja se na Boga poziva, ali se ponaša kao da Boga nema – jesmo mi. Mali ljudi, prosječnog životnog vijeka od svega nekoliko desetljeća. Dok nema cjepiva za moronu (ne, nije lapsus) nismo istinski sigurni.

A onda me, iz ovog simplificiranog te istinski svetog trenutka putovanja sobom, prene notifikacija. Kaže, u izolaciji je Shakespeare napisao Kralja Leara i Macbetha, a Newton otkrio gravitaciju. O, ima li kraja…

Uglavnom, tako nastade ovaj tekst.

Vaša V.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Blog at WordPress.com.

Up ↑

%d bloggers like this: