CORONA CRISIS, 29. III. 2020.
Salamba Shirshasana/Yoga Headstand je asana koja mi je dugo predstavljala problem. Fizički sam ju mogla izvesti bez problema, posebno uz potporu. Treninga i snage mi, naime, nikada nije manjkalo. Ali ipak, sebe nikako nisam mogla prebaciti naopako da stanem na tjeme. (Pod)svjesno me priječila davna ozljeda ramena iz ere moje taekwondo karijere, koja se ponekad vraćala, a zbog koje sam se osjećala nesigurnom. Shirshasanu sam čak i otvoreno izbjegavala pravdajući to odgovornošću prema svom tijelu i sigurnošću. No, i sama sam znala da sam onu ozljedu već zaliječila te da se suštinski ovdje ne radi o fizičkoj ranjivosti. Znala sam da me ne sprječava pametni oprez, već iracionalni strah. Ništa drugo do li jedna toksična mentalna barijera.
Onda sam prošlo ljeto naišla na priču o tome kako je asana koja nam je najpotrebnija upravo ona koju uporno izbjegavamo. Tada sam pod svaku cijenu odlučila slomiti svoju hrđavu barijeru. Naravno, uz zid da mi čuva leđa. Jer, strah je jedno, ali oprez ipak nešto drugo. (Spomenuta ozljeda, na koncu konca, nije iluzorna.) Uspjeh je došao prije no li sam ga očekivala, već iduće jutro. Takav hitri napredak samo mi je potvrdio značenje uma u vladanju tijelom, a i cijelim bićem.
Sada mi je dubljenje na glavi dio svakodnevice, te mi čak dođe kao jedan od najugodnijih yoga položaja. Idući korak je odstupiti od zida pa… do kraja samoizolacije, ‘ko zna. 🙂
Ipak, kao što sam rekla – oprez i strah nisu ista stvar. A to vam, dragi moji, vrijedi i za korona krizu.
Stay at Home, but Keep Calm!
#ostanidoma
Vaša V.
Leave a Reply