Rad u doba korone ilitiga future now?

AN INTERESTING TIME TO BE ALIVE.

Nisam epidemiolog, niti doktor biomedicine, niti išta slično. Ali jasno mi je – nakon praćenja WHO podataka, čitanja kolumna znanstvenika i konzultacija s prijateljicama liječnicama – da se razmjeri ozbiljnosti ove situacije ne mjere pitanjem hoće li meni biti nešto, već hoće li bilo kome biti nešto. Virus prenose i ‘zdravi’. COVID-19 visoko je kontagiozan i to eksponencijalno, što znači da na jednog nositelja (pa i asimptomatskog!) može doći 3 i više zaraženih. Da, mi mladi i mi snažni i mi fit smo relativno sigurni jer vjerojatno ne bismo završili fatalno. Međutim, ni to nije posve točno, a sve i da jest – zar je na nama onda da otpišemo starije? Ti ljudi su izgradili svijet u kojem živimo, oni su stepenica bez koje mi ne bismo bili gdje jesmo. Na kraju krajeva, oni su možda i naši roditelji, djedovi, bake, rođaci, voljeni susjedi. Oni su vam brisali dupe kada niste ni znali koristiti sav taj tariguz kojeg sebično skladištite kao da vam može očistiti savjest.

U Italiji se iz nužde respiratori već koriste selektivno (to je i naša stvarnost, ali ne baratam službenim podacima), a navodno je pripremljen i prijedlog nacrta ‘odabira’ pacijenata prema kriteriju dobi i šansi za preživljavanje. Ilustracije radi, tako je na prvim linijama oružanih sukoba s nesretnim ratnim ranjenicima. No, za razliku od rata kojeg se neki od vas možda i sjećaju, od nas se ne traži dobrovoljno priključenje u gardu ili odvajanje od obitelji ili bježanje u skloništa. Od nas se traži samo da se privremeno primirimo.

Da ne popujem, skratit ću: o korona virusu kao laik i društveno odgovorna građanka mogu reći samo da slušate preporuke Nacionalnog kriznog stožera, te da cijenite medicinsko osoblje i tete u dućanima. Ostati doma i prebroditi osobnu socijalnu krizu uslijed nemogućnosti kafenisanja na štekatu – nije tako strašno. Ostati pribran i ne širiti lažne vijesti, agresiju i paniku – ooo, itekako je moguće. Ostati savjestan i ne zivkati  bezveze poslom već pretrpanu Hitnu pomoć ili obiteljsku doktoricu – nije tako teško.
Tako da, prosim lepo! Ostanimo doma, ostanimo pribrani i ostanimo savjesni.

(O ekonomsko-političkim aspektima pandemije, posljedičnog izoliranja i zatvaranja svijeta, te o mojim stavovima, mislima i strahovima vezanima uz to, možda nekom drugom prilikom.)

WFH (Work From Home)

Nego, jedna od izravnih i najočitijih posljedica s kojima se društvo sada suočilo je nemogućnost uobičajenog življenja dok se posao ipak uobičajeno nastavlja. Naime, kapital se i dalje koliko toliko obrće, ali radi se od doma. Znam da za mnoge moje bližnje i poznanike taj prisilni rad od doma i ostajanje po kućama predstavlja veliki preokret u načinu života kojeg karakterizira užurbanost, pa čak i fetišiziranje zauzetosti. I upravo u tom smislu ovo je djevičanski teritorij bez provjerene mape. Dakako, remote work jest budućnost rada, mnogi sastanci zaista mogu biti e-mail, a kućni uredi mogu se pohvaliti izvanrednom učinkovitošću ako su odrađeni dobro. Međutim, da realno porazgovaramo o tome bez eteričnih ambicija digitalnih nomada i optimizacijskih alata neoliberalnog tržišta, te se surovo suočimo sa psihološkim izazovima te forme rada – na poslu od doma ste SAMI.

Kao što neki već znaju, moj poslovni život ima dva kolosijeka. Jedan je formalni uredski kojeg čuvam kao sigurnu zonu, a drugi je freelance spisateljski. Što se potonjeg tiče, ekipa često misli da ja samo ‘ladim mu*a, putujem i sjedim po svjetskim kafanama, te mnogima nije do kraja jasno zašto ponekad preferiram onaj law/politics karijerni put naspram ovog slobodnjačkog, idiličnog i uzbudljivog. Međutim, izazovi s kojima se svakodnevno susreće osoba koja radi od doma i ‘gospodari svojim vremenom’ su veliki. Najveći i najvažniji tiču se samodiscipline, fokusa, motivacije i samostalnosti. To su soft skills rada od doma. Ovdje ću napisati nekoliko savjeta i ideja koji za mene funkcioniraju, a koje sam skupljala po putu dok sam razvijala samodisciplinu i pokušavala sama ustrojiti kralježnicu svojih dana. Dakako, svega toga pa i više ima po bespućima Interneta; one Google search away.

1. Ponašaj se kao da moraš na posao, iako je posao već s tobom. Sve je u glavi. Stoga, od odijevanja preko urednosti pa do određivanja rasporeda – sve su to alati kojima se održava radni elan i učinkovitost.
2. Prvo i osnovno pravilo je da svakog jutra izađeš iz pidžame. Određene preporuke temeljene na psihološkim savjetima zagovaraju full business dress code prilikom rada kod kuće. Iskreno, ja nikad nisam ni razmotrila opciju da u vlastitom stanu sjedim u istome u čemu sjedim u uredu, a kamoli u cipelama. Bože sačuvaj. Ali, psihološki zaista jest snažan stimulans ujutro se presvući.
3. Napravi krevet kad se digneš. Bez zafrkancije, ovo fengšuiasto pravilo ima višestruke benefite, meni je najdraže, a isticano je i kod zapovjednika američkih marinaca. Prije svega, dan odmah započne uspješno obavljenim zadatkom. To motivira. Nadalje, na ovaj način se izbjegne pojava podsvjesne izlike kasnije tokom dana. Primjerice, kada ti se neki poslovni zadatak baš i ne da raditi pa bi ga najradije kompenzirao/la sređivanjem kreveta. Osim toga, krv procirkulira odmah natašte. I zadnje, najljepše je navečer zaspati u miru na složenom krevetu.
4. Osiguraj si uredno okruženje. Nered je neprijatelj broj jedan svake produktivnosti. Red je preduvjet organizaciji – prostornoj, vremenskoj i psihičkoj.
5. Ne radi tamo gdje spavaš ili jedeš. I obratno. Važno je odvojiti posao od ostatka života.
6. Položaj tijela. Ležeći se neće dogoditi ništa osim padanja u san ili prepuštanja Netflixu. Bilo da radiš na podu, na kauču ili za stolom, sjedi i koncentriraj se.
7. Probudi se dovoljno rano da si osiguraš lufta prije početka radnog vremena za sve što i inače odradiš prije nego krenu zadaci.
8. Odredi radno vrijeme i pridržavaj ga se. Ovdje ja podbacujem budući da je moj work from home uglavnom bio dodatni posao pa sam ga radila u slobodno vrijeme. Ali, definitivno je dobro imati raspored. Počni na vrijeme; radi predano i ozbiljno; završi i isključi svoj kućni ured na kraju radnog dana.
9. Odredi pauze i pridržavaj ih se, po mogućnosti svaki dan u isto vrijeme. Za vrijeme pauza nije najpametnija ideja trovati se Instagramom, a pogubno je i misliti o poslu. Rastegni se. Slušaj muziku. Čitaj knjigu.
10. Realni ciljevi. Ništa nije više demotivirajuće od neispunjenih očekivanja. Zato se pobrini da imaš realne ciljeve i da im se posvetiš dok ih ne ostvariš.
11. Komuniciraj s kolegama i organiziraj ukućane da nastoje ne ulijetati u konferencijske pozive.
12. Ako vas više ukućana radi od doma, što je sad vjerojatan scenarij, međusobno poštujte radne kutke stana kao što poštujete prostore kolega u uredu.
13. Nemoj potonuti u tišinu. Naime, pretiho okruženje često otežava koncentraciju i fokus se lako disperzira. Upali TV ili glazbu, skroz tiho kao pozadinski šum.
14. Otežaj si pristup poročnim društvenim mrežama, bilo da makneš telefon u drugu prostoriju ili te aplikacije s home screen-a.
15. U pauzi iskoristi svoj prostor; kuhaj, pleši, prošeći po stanu, radi čučnjeve svaki put kad uđeš u kupaonu, ispruži se na (divno složeni) krevet ili kauč…
16. Rekreacija. Razonoda. Socijalizacija. – sveto trojstvo održavanja mentalne higijene. Iako je ovih dana naša prolongirana sadašnjost u znaku društvenog udaljavanja, sva radost Interneta upravo je u mogućnostima beskontaktnog kretanja. Vrijeme je za iskoristiti društvene mreže i aplikacije na pravi način. Mimo toga, izlaženje vani nije zabranjeno, a trening na otvorenom zapravo ima terapijski učinak i ja npr. uživam izazivati samu sebe u brdu. Stoga, ako nisi od trčanja i sl., svaki dan obavezno izađi i udri veliki đir oko grada, kvarta ili barem zgrade.

Blaise Pascal rekao je da svi problemi potiču od nemogućnosti jednog ljudskog bića da sam/a sjedi mirno u sobi. Pa, osim što se jedan globalni problem sada može ublažiti upravo našim privremenim sjedenjem mirno, neka dodatna motivacija bude i to da je ovo idealna prilika za osobni i profesionalni rast. Naučit ćeš osloniti se na sebe i biti sam/a svoj gazda u najvažnijem smislu – onom gospodarenja sobom, svojim vremenom, te svojim umom i životnim balansom.

S nadom u skoro cjepivo,
Vaša V.