Lica grada Antwerpena

17.11.2019.

Dok smo u Bruxellesu čekali polazak, uz espresso sam uživala u vaflu s jagodama i orašćićima, te u potpunosti predosjećala spokoj i inspiraciju koji će me uskoro dočekati s morskim zrakom Antwerpena.

ANTWERPEN – ORIGINALNI KOZMOPOLITSKI KULER S KARAKTEROM

Antwerpen je grad arhitekture, umjetnosti i dijamanata. Tri sjajne stvari koje jako inspiriraju i, ne lažimo se, jako ih volimo. Ipak, od sve te tri, najviše me je tamo oduševila arhitektura. A da bismo bolje razumjeli prostor oko nas, poželjno je prodivaniti malo o povijesnom kontekstu. Elem, Antwerpen je, nakon Rotterdama, druga po veličini najveća luka Europe i među 20 najvećih u svijetu. Značajno se počeo razvijati tek u 16. stoljeću, kasnije od Ghenta, Bruggea i Leuvena koji su u to vrijeme već bili etablirani centri moći. Kako su spomenuti biseri tada stigli na silaznu putanju te moći, tako je kapital (kao i uvijek) potražio svoj put i nastanio se u Antwerpen, dajući mu jak vjetar u leđa. Tada je grad postao centar brojnih industrija, posebno šećerne i financijske, te se smatra da je 40% tadašnje međunarodne ekonomije prolazilo kroza nj. Nažalost, budući da je Belgija bila veliko ratište za vrijeme oba svjetska rata, Antwerpen je u proteklih stotinjak godina pretrpio višestruka velika razaranja. Međutim, ako ih znamo nositi i iz njih učiti, ožiljci karakteru dodaju specifičan sjaj pa je tako Antwerpen danas jedan vrlo originalan i karakteran kozmopolitski grad kuler.

GRAD ARHITEKTURE

Već po dolasku na Antwerpen-Centraal može se naslutiti da se ovdje virtuozno spajaju materijali, stilovi i ere. Ovaj željeznički kolodvor grandiozna je građevina koju je početkom prošlog stoljeća projektirao Louis Delacenserie u suradnji s Charlesom Poupaertom.

Do cetra grada i velike pjace a.k.a. Grote Markta dijelilo nas je 20ak minuta hoda, a u prolazu nas je odmah osmijehom počastio neki antwerpenski fulir na biciklu, u ljubičastom odijelu i s krumpirićima u ruci. Prvi dojam? Iako pozicioniran na sjeveru i očigledno vrlo bogat, grad je iskreno topao i prilično neopterećen kompleksaškim dokazivanjem. Mašala!

Od sve estetike predmeta, u zadnje me vrijeme najviše privlače dizajni eksterijera i interijera. Zato nije bilo teško potegnuti do Porthuisa, zgrade Lučke kapetanije koju je 2006. projektirala Zaha Hadid i zadivljujućom vještinom spojila modernističke linije s tradicionalnim sjevernjačkim formama. Ova zgrada je, kako T. kaže, slika i prilika Antwerpena – staro i novo u impresivnoj harmoniji. Pa evo, realno govoreći: da bi sadašnjost bila svijetla, budućnost bi trebala upotpunjavati, nadograđivati i učiti iz prošlosti. Ne ju negirati, brisati, ili – nedajBože – falsificirati.

Naravno, osim modernističke i futurističke, očito je da Antwerpen obara s nogu i svojom tradicionalnom gradnjom. Najuži stari centar grada, posebno oko Grote Markta, obilježen je karakterističnim linijama kakve se mogu vidjeti u mnogim urbanim predjelima sjeverno od Alpa, a koji mene najčešće asociraju na Nizozemsku. Također, antwerpenske ulice se diče i raznim instalacijama i skulpturama. Jedna od meni najupečatljivijih sigurno je dječak koji sa svojim najboljim drugom spokojno sniva vječni san ispred katedrale. Osim što je zanimljiv estetski, ovaj spomenik čuva jednu sentimentalnu legendu o prijateljstvu. Nello i Patrasche, siroče i njegov pas lutalica, protagonisti su engleske priče ”Flandrijski pas” iz 1872. Priča govori o njihovom svakodnevnom putovanju u grad kako bi se dječak divio Rubensovim slikama u katedrali. Uslijed niza nesretnih događaja i od neimaštine, Nello i Patrasche na kraju zajedno umiru u katedrali.

GRAD UMJETNOSTI

Od brojnih muzeja, nas je ovog puta privukao Museum an der Stroom, odnosno MAS. Glavni razlog za to bio je najbolji pogled na grad koji se pruža s krova ovog devetokatnog muzeja. Za one koji požele ovjekovječiti ovu panoramu, u staklenim ogradama krovne terase probijene su rupice sa svake od četiri strane. Osim toga, sam put do vrha čini impresivan radni prostor muzeja sa staklenim kutevima na svakom katu, kroz koje se također pružaju izvanredni pogledi. Na jednom od view-punktova će vam salutirati mornari, pa vas izazivam da im prenesete moje pozdrave kada vas put nanese ovamo. 🙂

Ulaz u muzejske hodnike i na terasu besplatan, dok se ulaz u izložbene prostore naplaćuje. U prizemlju se nalazi kafeterija, a pored muzeja slatki muzejski koncept butik i interesantan multimedijalni centar.

Inače je Antwerpen, kako sam već spomenula, grad umjetnosti. Stoga muzejskih i galerijskih sadržaja u gradu zaista ne manjka. Rubenshuis, nekadašnja kuća belgijskog slikara Petera Paula Rubensa sa šarmantnim dvorišnim vrtom, nažalost je ostala zasad neposjećena.

GRAD DIJAMANATA

Kako smo Antwerpenom lutali na dan Gospodnji, sve su komercijalne radnje bile zatvorene. Zbog toga smo od zasljepljujućih dijamanatnih butika kroz izloge uspjeli vidjeti samo bogati interijer, često od mahagonija, i pokoju umjetninu. Dijamanti su bili spremljeni u čvrste čelične sefove, daleko od očiju prolaznika. Prolazeći kasnije pored natovarenih tankera uz gat (koji je ujedno i open-air galerija ulične umjetnosti), razmišljala sam o putu kojeg dijamanti prijeđu prije nego li postanu nečiji nakit. Od najdublje utrobe Zemlje odmah pored magme, preko dubokih rudnika do kojih dospijeva tisućljetnim geo-kretanjima i iz kojih ju iskopavaju teški fizički radnici koji se ponekad nažalost nalaze i u krvavim građanskim ratovima, karbonska ruda stiže u centre kao što je Antwerpen da bi jedan grumen onda, nakon obrade pod iznimno jakim pritiscima uz predanu koncentraciju i preciznost draguljara, prošao ekstremno stroge kontrole kvalitete i – ovako božanski briljantan zasjeo na moju venu amoris, npr. Kada se tomu doda podatak da kroz Antwerpen prođe 42 milijardi eura godišnje, i to ne u kripto valutama već u opipljivim zelembaćima, jasno je zašto su najveće investicije u ovome gradu vrata. Blindirana vrata.

Usput, pravnik u meni mora reći da antwerpenska Burza dijamanata ima vlastito arbitražno sudište za rješavanje sporova u vezi s dijamantima, čiji pravorijek prihvaća belgijsko pravosuđe.

A, HRANA?

Grad arhitekture, umjetnosti i dijamanata ujedno je i grad lokala, kafeterija, pivnica i restorana. Osim klasičnih belgijskih krumpirića i vafla, ovdje zamamno mirišu pidoče (mušlje) kao tradicionalno jelo. No, baš kao i ovdašnje palače povijesti, i kuhinja se modelira pod teretima kozmopolitskih trendova i modernoga života. Tako se Antwerpen može pohvaliti tajlandskom, vijetnamskom, japanskom i čak balkanskom kuhinjom, zatim odličnim burgerima i onim tipičnim američkim lancima brze hrane, te jedinom kineskom četvrti u Belgiji. A, potom… nakon kakvog dobrog pad-thaija ili punjene pljeskavice s lukom, vrlo je zgodno naći se pored belgijske čokolaterije i popiti espresso uz praline.

Vjerujte mi, Antwerpen je zaista dobar izbor za udahnuti kozmopolitsku slobodu koja karakterizira lučke gradove, inspirirati se umjetničkim remek-djelima u galerijama i po ulicama, dobro se najesti i zasladiti, a – ako vam je sjela plaća – i počastiti se ponekim komadom od vrhunskih modnih ostvaraja u poznatoj gradskoj shopping zoni.* Za dijamante, pak, bojim se da će vam trebati nekoliko plaća.