Annual Report 2017

Rekapitulacija 2017. godine kroz devet točaka. Za pregled ostalih #vebeWay avantura i avanturica, pratite me na Fejsu i Instagramu 🙂

Dunkve, prošle godine sam…

1. ŠIBENIK – PLITVICE – SENJ – ROVINJ – PULA – ZAGREB (HRVATSKA)

Pošto sam turbulentnu 2016. ispratila i obećavajuću 2017. dočekala u Šibeniku, 1.1. otisnuh se za Zagreb. Na putu za hrvatsku metropolu, izletnički duh je vodio do Rovinja. Preko Plitvičkih jezera. Usput i preko Senja, a na povratku i preko Pule. S obzirom na vrijeme radnje i lokalitete od kojih su 4/6 poznata po orkanskim udarima, vrijedi moja meni omiljena: “Koga siječanjska bura ne sasiječe, cvast će od februara do decembra.” Uz, naravno, onu mudru: “Čuvaj se senjske bure i šibenske cure.” (još kad su curini korijeni senjski uskoci… he-he 😉😈)

2. KOLAŠIN, BJELASICA (CRNA GORA)

Skijam od svoje devete godine života. U prosjeku, jednom godišnje po tjedan dana. Naravno da tu i tamo izgubim kontrolu. Tako bješe i na kolašinskoj stazi, kada sam počela gubiti ravnotežu jureći ravno u sredinu raskrižja. Htijući pošto-poto izbjeći spoj guzice i snijega, ishitreno sam se pokušala održati u uspravnom položaju i još k tome odabrati smjer. Pogađate rezultat. Srećom, bila je samo lakša povreda koljena. Rekoh sebi: “V., nekad jednostavno padni ili se barem savij. Da ne pukneš.”

3. SARAJEVO (BOSNA i HERCEGOVINA)

Gdje se susreću Istok i Zapad – salep i ja, u čajdžinici Džirlo. Salep je istočnjački napitak od korijenja planinske orhideje. Korijenje se najprije samelje u prah, koji se zatim kuha u mlijeku, a onda začinja đumbirom i cimetom. Priča se da su ga osmislili Osmanlije kao poseban napitak jer nisu smjeli piti alkohol. Pa eto, salepom nazdravih sudbini.

4. ISLAND

Voda na Islandu nije baš ukusna. Pomalo je sirovog, čak lošeg okusa. Ruku na srce, čak i smrdi. Ali je izvrsne kvalitete, ravno iz Zemljinih polarnih bunara koji su aktivni, divlji i čisti. Filtrirani proizvodi možda jesu ukusniji i lako se naviknuti na njih. No, ne bojte se sirovog materijala. Tamo leži istinska ljepota, jednostavna i ultimativna – ili je, ili nije.

5. BUDIMPEŠTA (MAĐARSKA)

Vrijednost novca. 20 eura na Islandu je hamburger s kečapom i juha dana (od pomidora, iz kesice). 20 eura u Budimpešti su dvije kukuruzne juhe, dva girosa sa svime, dvije marlenke, jedna kola i jedna voda. 20 eura u oba slučaja jest neprocjenjivo bogatstvo kada je podijeljeno s dobrim društvom. Vrijednost novca je ništa naspram vrijednosti društva.

6. PROKLETIJE (CRNA GORA)

Sa vrhova Prokletija ponijela sam vrganje, med, rakiju od aronije i vunene papuče, te spoznaju da nije ljeto sve što prži i soli. Planine kriju itekakve ljetne priče što samo čekaju da budu ispričane. Za jedno morsko dijete po rođenju i uvjerenju, ovo je bio jedan poseban prvi put. Prvi put da sam u sedmom mjesecu bila na nadmorskoj visini koja prelazi moju fizičku visinu. Prvi, ali ne i posljednji.

7. JADRIJA, ŠIBENIK (HRVATSKA)

Destinacija životnog putovanja koje počinje i završava u samom središtu moga bitka. Mjesto kojemu se ne rado, nego najradije, uvijek vraćam. A posebno kada puše maištralić od kojih 30ak čvorova. Jedna od brojnih mudrosti koje nosim sa Jadrije jest ta da se ne  može ići kontra vitra, već samo uz i niz vitar. Ali to zapravo nije ograničenje. To je oslobođenje.

Prošloga sam ljeta grcala u nastojanjima da pobijedim prirodu. Naravno, izgubila sam. Ali kada sam napokon prihvatila i pomirila se s njezinim silama, zapravo sam dobila jer je ostalo samo bitno – beskonačna ljubav. Govorim o odlasku mog Arisa odavde i njegovom vječnom ostanku ovdje ♡..

8. STOCKHOLM (ŠVEDSKA)

Kraljevina Švedska slovi za zemlju koja je potpuno u službi svog stanovništva, bez štetnih utjecaja na druge narode ili životnu sredinu, te čiji građani mrze korupciju i vole poreze. Međutim, ima i ona truleži u aparatu. Aparatu sa slatkišima i pićima. Ti strojevi su svugdje isti, pa čak i kada podržavaju kartično plaćanje i izbacuju fiskalne račune. 3 sata ujutro, centralna metro stanica, 20 kruna (cca 20 HRK) i nikad dobiveni Twix. Sudeći po drugim zaglavljenim paketićima žvakaćih guma i još ponekoj čokoladici, evidentno je da nisam bila samo iznimna žrtva ovog aparata. No, dobro. Ponekad dobiješ smještaj u Sofitelu Budapest, a ponekad ostaneš bez plaćene čokoladice. Tako da uz sav rizik od izmaklog profita i izgubljenog ulaganja, u životu ostajem pri imanju vjere.

9. KIJEV (UKRAJINA)

Na samom kraju ovog zapisa dolazi Kijev. Grad koji svojom ljepotom ne opija, već njome budi. Ukratko, Kijev me vratio u vrijeme kada je moj biološki život tek započinjao, te me istodobno podsjetio na sreću koju imam i zbog koje osjećam istinsku zahvalnost i ljubav.

Svima nam želim da u 2018. godini što više upoznajemo domove, komšiluke i daleke horizonte. Da saznajemo, afirmiramo, putujemo, približimo sličnosti i različitosti, razvijamo razumijevanje i suosjećanje, otklanjamo strahove i predrasude. Da lokalnim koracima krenemo ka ostvarenju mira, pa tako učinimo uslugu Globusu i svima. Sretna Nova godina! 🎆🎈🍀

Xoxo, nek’ vas griju topli zimski pozdravi pa se čujemo dogodine! ❄🔥😉

V.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s