#crtica: Durmitor Break

19. VIII. 2017.

Prošli vikend su eskapističke težnje zahtijevale odlazak u tišinu. Zato smo bijeg od vreve gradskog asfalta i dreke plažnih turista potražili u divljini sjevera Crne Gore. Durmitor. Ime je to keltskih korijena, koje označava planinu punu vode. Pitanje je je li Durmitor kamen zarobljen vodom ili je tamo voda zarobljena kamenom, ali ovaj moćni div doista je prepun nevjerojatnih jezera, izvora i potoka.

Planirali smo osvojiti Bobotov kuk, krov Crne Gore na 2523 mnv i ujedno drugi najviši vrh Dinarida. Alternativno, zbog (krive) vremenske prognoze, ipak smo morali realizirati nešto kraće pješačenje – do jezera Jablan (1791 mnv).

Svaki boravak u prirodi, bio on u šumi valova ili moru stabala, na mene djeluje iscjeliteljski. Moja duša se tada regenerira i ja se vraćam sebi. Svaka alijenacija od pravih vrijednosti, prouzročena brzinom života, pritiskom obveza ili plićakom lažnih ideala, poništava se čarolijom Majke Prirode.
Tako je, naravno, bilo i ovaj put. Zemlja nikad ne iznevjeri.

Ali uslijed ljetom pojačane frekventnosti ljudske NeBisteVjerovali aktivnosti, željela bih navesti par sastojaka koji će smanjiti rizik da vam ovo duhovno jelo propadne.
Prije svega, dozvolite mi da istaknem jedan mali disclaimer. Naime, ja nisam ništa više od jednog avanturista vulgaris, velikog zaljubljenika u prirodu. Moji izleti u visine su rekreativno planinarenje, a moji savjeti koji slijede samo glas zdravog razuma. Recept je jednostavan, pa ako mogu ja, može i bilo tko drugi. 🙂

Dakle, najvažniji sastojak preživljavanja je britak i opušten um spreman na improvizaciju. Ilitiga – malo soli u glavi. Nije to stvar nikakve previsoke stručne spreme.
Iz toga temeljca, deduktivno proizlaze i ostale sitnice: dobra obuća i dovoljno vode. Zatim zalogaji i zalogajčići, slojevita odjeća, sunčane naočale (virujte mi, gori itekako zabljesne Sunce i cvike onda spase stvar… nekad i prije nego npr. gojzerice).
Navedeno je conditio sine qua non za jedan kratak provod u divljini. Onda se ostalo, ovisno o ambicijama, više-manje dade nadomjestiti s malo vještine i improvizacije.

Tako je, primjerice, moguće primijeniti vještinu pri orijentaciji. Naime, kompas se može nadomjestiti znanjem da su godovi rjeđi na sjevernoj, a uži na južnoj strani panja. Isto tako, kora na sjevernoj strani drveta jače je obrasla mahovinom, hrapavija je i tamnija, a često i puna različitih gljivica. S južne strane, kora je svjetlija i zaglađenija, a krošnje stabala gušće i raskošnije.

Drugi primjer govori o svrhovitosti improvizacije. Ona nastupa pri nedostatku švicarskog nožića u datom trenutku. To je jedan iskustveni life hack, korišten još od srednjoškolskih festivalskih kampiranja po divljinama hrvatskih otoka.
Naime, za paštete, sirne i ostale namaze, cilju mogu poslužiti osobne i ine iskaznice (op.a.; bankovne kartice radije nemojte koristiti ako baš ne morate). Čak i kad imate nožić sa sobom, kad vas je više, vjerojatno nema svatko svoj. Onda je ova varijanta ekonomična i s vremenske strane jer nitko nikog ne čeka. A svi znamo koliko je vrijeme važno u igrama gladi.

Istina je da su neke od najboljih uspomena stvorene u japankama. No obratimo pozornost na razlučnu stavku – NEKE od… Uspomene sa planine koje se mogu stvoriti u japankama daleko su od najboljih. Doduše, možda su nezaboravne. Ako ih preživite.
Nemojte da se gorske službe spašavanja moraju petljati u prirodnu selekciju i spašavati bića koja hodaju u šlapama po planini.